BUNJEVAČKI BEĆAR
Bećar nisam, a bećar mi kažu, sad ću biti pa neka ne lažu.
'Ko je bećar od mladosti rane, i osta'će dok ga ne sa'rane.
Ravnico, rodno moje polje, 'ko te pozna od bećara bolje.
Bećar šešir nakoso nosi, jedva čeka da se malo smrači.
Oj miseče, bećarsko sunašce, noću sjaš pa bećare griješ.
Što bećaru cilo selo more, kad bećara sve djevojke vole.
Bećar jesam, bećarski se šišam, pa zato se oženio nisam.
Bećar jesam i bećari' ću se, ima kada i oženi' ću se.
Za bećara nema veće kazne, tužan pogled u džepove prazne.
Meni kažu da sam bećar pravi, jutros su me pronašli u travi.
Bećar jesam, bećarski se nosim, ponajviše bećarski nastradam.
Sve se kanem, da se žena manem, al´ne mogu, fala dragom Bogu.
Alaj volim kad se cure brinu, cure brinu, za me' bećarinu.
Volim biti ´di ima za piti, volim sisti ´di ima za isti.
Dok smo živi i dok će nas biti, bećarluk se mora nastaviti.
Šta bećara u srce žaga, lipa sura u šling opravljena.