Anegdote na ikavici
Kroz kratki opis nekog čovjeka ili opis jednog trena ili događaja u njegovu životu mi sakupljamo djeliće života našega naroda i našega vrimena. Taj mali posao slaže dijelove jedne slike o nama i našim životima. Bljesak tog trenutka ostaje živjeti vječno upravo tako – zapisan.
Anegdota se sastoji od tri dijela:
Ekspozicija -Izlaganje u kojem se izlaže sadržaj i činjenice potrebne za razumijevanje anegdote.
Središnji dio u kojemu se priča razvija ali se ne otkrivaju svi detalji (puno toga je ostavljeno da se nasluti). U tom dijelu najviše dolazi do izražaja pripovidačka sposobnost pisca.
Na kraju slijedi poanta (zaključak) u kojem je uvijek nešto zanimljivo, nešto što je do tada bilo nepoznato.
Osnovna stilska karakteristika anegdote jest njezina nedorečenost, njezina privlačna tajanstvenost.
Anegdota obično govori o jednoj zgodi iz života neke osobe, zgodi koja je malo poznata a vrijedna je da se pamti i prepričava, jer je neobična, smiješna i poučna. Za ispričanu zgodu se pretpostavlja da je istinita, tako da onaj koji o njoj priča nema razloga odveć „literarizirati“ pa je stoga prenosi u sasvim kratkoj priči.
Napišite nešto jezikom kako govorite ili kako ste govorili. Upoznajte nas sa događajima za koje nismo znali jer ako nam ne kažete nikada nećemo ni saznati i sve će to polako pasti u zaborav.