Roditeljski sastanak
Karla je u petak očo u varoš da vidi cine na stočnoj pijaci, pa malo da se nađe s ljudima, a pod šatrom je bilo svakaki divana pa i o ženama.
„Kad žena ode u varoš, jel’ na pijac il’ digod, nikad ne znaš s kim će se srest, a o mnogima se moglo svašta čut’, a i ti
švalera ima svudan! Kad se žena dotira i ode od kuće ritko su to čista posla!“
I tako rič po rič, čaša po čaša, dođe vrime triba krenit kući.
Kad je stigo kući dočeka ga njegova mlada žena Ana dotirana, nasmijana, cipele naglancala, čeka čovika da mu da užnu pa nek on malo legne, a ona će u varoš na ćerkin roditeljski sastanak. Kad je Karla nju vidio i čuo da će ić’ u varoš udari mu krv u glavu.
„Neš ti nikud ić’! Kaki roditeljski sastanak, ko zna dićeš ti!“
Ona se uvridi, ne mož’ da se snađe!
„Moram ić’! Ta valda dite ima roditelje! Nastavnica je još prošle nedilje zakazala roditeljski baš za danas!“
Pobesni Karla još više, zgrabi naglancane cipele pa buć nji’ u kabo pun vode. A i taj kabo, ko uz inat, baš tu se našo i baš pun vode!
„E, sad iđi di oćeš!“
Klara Šolaja Karas