Žiga je bio uzoran domaćin i napridan seljak. Poslove je uvik na vrime obavljao , i naravno imao dobre prinose. No ko i svaki čovik i on je imo svoj porok volio je kartu više neg ma šta.
Kartaši su ga zvali “Teča” .
Jednog lita Vranjo i Vinko su mu ovršili žito kombajnom, gazda zadovoljan oma ih pozove da plati oni kažu ima vrimena platiće kasnije, iđu oni dalje radit.
“A ne reče on ja sam stari možem umrit pa ko zna oćel vam neko platiti a tako ste mi lipo uradili, ajte vi na pivo i da ja vam oma platim”
. Kombajneri šta će teško žabu natirat u vodu sili u ladovinu uzeli pivo pa će onako šeretski
“Jel Trčo kad je smrt tako blizo, oćete li vi nas naučiti malo oni trikova iz karata da se to ne zaboravi.”
Žiga je odma živnuo nasmije se i kaže
“O pa da kako kako vas nebi naučio!Samo vi ponesite novaca pa dođite svašta ću ja vas naučiti”.
Alojzije Firanj