BUNJEVAČKA RIČ
Bunjevačke riči drage
tako zvanke, pune snage,
lepršave, tihe, blage, vedre
tužne-uvik drage.
Riči ove izbrane nose zato mnoge rane,
al' govore na sve strane,
Hrvatskog smo stabla grane!
U njima je dah miline,
plodnosti drage nam nizine,
približuju sve daljine,
u njima je dar blizine.
U njima je šapat žita,
u njima je rosa skrita,
u njima su vruća lita
zima im je obavita.
Oj, Bunjevci, ne spavajte!
Blago svoje ne bacajte,
prošlost našu obnavljajte,
Bunjevačku rič čuvajte!